Sumrak

    Prevuce ruke preko sive ulice
        Na grani ucutase
        Uznemirene ptice

        Ucutase ko u smrtnom casu
        kao munja da ih ubi silna
        a po vjetru kao po talasu
        Razlila se gvozdena tisina.

        Ni suma da se cuje
        Ni iskre da bljesne kroz tamu
        Asfaltom pusti sumrak dobuje
        prijetec' da sve mrakom okuje.

        Tisina.
        Po golim krosnjama crnog drveca
        Tromo se vuce vjetar lagani
        Zlokoban, zao, na smrt podsjeca
        Celicnim prstima miluje
        Zaspalu pticu na grani

        Kroz pukotinu na oblaku
        razli se mjesecina
        I na crnom nebu, sad prepunom zvijezda
        Mjesec prosu svoj bljestavi sjaj
        Ozivje priroda i glave iz gnijezda
        Sad sumrak podsjeca na istinski raj.

        Al oblaci teski ugasise zvijezde
        Izgubi se blijeda svjetllst i sjaj
        Nebom ponovo zagospodari
        Tama.
        I priroda zamre
        cekajuci kraj.

        Jer poslije tihog, umornog sumraka
        Sablasna tmina strasnija ce doci
        Da preko nas prospe tepih crnog mraka
        da nam niko vise ne moze pomoci.

        Noc je duga.
        Zna joj se pocetak, ali joj se ne vidi
        Kraj.

                                                                                        Ddrove 1997
 

  1