Strah

Dal' ikada si barem pomislila
makar u trenutku, krajickom srca.
Da volim silno ta dva oka mila
Bistrija od mora, svjetlija od sunca.

Kad si pored mene u sutonu mirnom
I kada mi pricas svojim milim glasom
moje srce tada ko u moru silnom
Barka koja drhti
lomec' se talasom.

Jer bojim se priznat sto u srcu krijem
Tu ljubav silnu rijecima izreci
Tisina mi samo vece boli stvori
I dok me ti ljubis, ja cutim
misleci

Al' i najmanja rijec sa usana mojih
upucena tebi moju ljubav nosi
Ne znam dal' osjecas
Na srcu rana
veca je i dublja
sto god dalje to si

Skupljam hrabrosti, jednog cu dana
kad budes kraj mene nista ne sluteci
reci da te volim.
suza ce slana
lice kameno ledit'
i peci.

                                                                                    Ddrove 1997