Noc Istine

    Mjesec se srebrni za oblake skriva
        Ostavlja me samog u tisini noci
        Ostaje dusa sto ne zna da sniva
        Na putu bez nade, svjetla i pomoci.

        Oko mene tama, u noci se gubim
        Pustam da me vode mracne misli moje
        Kao slijep koracam putevima grubim
        Misleci na bistre plave oci tvoje.

        Andjeoska svjetlost kao nebo plava
        Razbistri mi oci krvave od tuge
        Malaksa mi tijelo i klonu mi glava
        Vidjeh lik ti mili, tvoje kose duge.

        Potonuh u more ceznje i ljubavi
        Sjetih se na dane kad sam s'tobom bio
        Tonuo sam dalje u taj bezdan plavi
        I moradoh pustit' suze sto sam krio.

        Plako' sam ko dijete, tu pred likom tvojim
        Molec za oprostaj i za milost tvoju
        Stojim sam u noci. Ja se noci bojim.
        Ali tebe nema da smiris dusu moju.

        I bozija ruka u stvarnost me vrati
        Rijeci mi istine upusi sa neba
        Niko vrijedan nije da se zbog njeg pati
        Srce svoje nikom predati ne treba.

        Rijeci me sledise poput silnog groma
        Pogledah u plavu, avetinjsku svjetlost.
        Ugledah djavola u trenutku sloma
        Kako prijetec prstom odlazi u vjecnost.

        Te sam noci gorke istinu shvatio
        Djavolov ti si samo bila sluga
        Zalud sam za tobom danima patio
        Zivot dalje tece. Ne treba mi tuga.

        Mjesec zuti opet sija kao prije
        Ja koracam mirno putevima srece
        Prava ljubav sada moje srce grije
        Moje oci vise traziti te nece.

                                                                                                                        Ddrove 1997