Noc
 

    Noc…Ni zvijezde, nit zraka
    Da sja u tami.
    Nade nit’ sjene, opet smo sami
    Ja I samoca sto s’ hiljade kraka
    Vuce I gusi…
    Po ko zna koji put svijet moj se rusi.
    A niko ne zna, niko ne sluti,
    Boli ni jada sto je u dusi
    Jer nikog ovdje odavno nema
    Da u zlo doba ruku mi pruzi.
    Samo bijes, srdzba, sto slijepo drijema
    Sad tami zivot I bit mi tuzi…
    …A nikog ovdje odavno nema
    da razumije, ni ruku pruzi...
    Opet se snova Svevisnjem molim.
    Nebrojeni put molitva nijema
    Dize se k’nebu. Rukama golim
    Ja grlim tamu, placem, I s’onim
    Sto imam trazim ono sto volim.
    S ’onim sto imam, jer glasa davno
    Ne pustih s’usni put strasne tmine.
    S’onim sto imam?…O, gorka rano
    Samo da ocaj I ta noc mine.
    Samo da prodje, samo da smiri
    Beskrajni nemir istine gole.
    Razocarenje sto u zloslutnom casu
    Spoznaju oni sto zivot vole.
     I dal’ ce ikad ikoga biti?
    Kad Sunce sveto opet ce doci?
    Koliko suza treba proliti
    Da speru grijehe I vrate moci?
    Jos jedna noc.
    Opet ni zvijezde, opet ni zraka.
    Kud rijeci plove? Kome se molim?
    I gdje je izlaz iz ovog mraka,
    Znacu kad nadjem ono sto volim.
                                                                                                Ddrove 2000
  1