Istina
 

    Sijenke su mracne pale nam na lica
    Sumorne, teske misli su u glavi
    Zudimo za slobodom nedostiznih ptica
    Dok zelim, ja shvatam koliko smo mali.

    Idemo dalje, naprijed kroz zivot
    Trazec ideale, smisao necega
    Ne znajuc' da smo u svemu nemocni
    Da na svijetu samo vrijedi zakon jacega.

    Plovimo vremena nabujalom rijekom
    lomec' vale splavom sto se sudba zove
    Na licima strah, zal za zeljom nekom
    A ni svjesni nismo-Nas jadni splav tone

    Tek ponekad sunce rastjera oblake
    Probudi usnulu zelju za zivotom
    Pohlepe ljudske, zlobe svakojake
    Traganja smrtnika za svijeta ljepotom.

    Ali sreca uvijek kratkog vijeka biva
    Uzalud bjezimo od surove istine
    Rijeka je jaca od sveg na svijetu
    Da mi ne smijemo biti srecni mnogo
    jer tad ce nas rijeka ponijet u dubine
    i mi ne mozemo letjeti visoko
    Mislimo o tome
    dok tonemo
    Duboko.

                                                                            Ddrove 1996

    Mozda ova pjesma ne podsjeca vise na mene. Toliko se toga promijenilo od te davne 1996-te godine da i sam imam cudan osjecaj kada se vratim na ove stare tekstove. Ipak ono sto je specificno za ovu pjesmu je to da je ovo moja PRVA ikada. Nisam mislio da je ova pjesma dovoljno dobra da se nadje medju ostalima, ali bas zbog toga sto je iz nje poteklo sve ostalo, ubrojao sam je medju stranice istorije.