Grade Moj

Koracam ulicama rodnog grada
Posmatram tjeskobu sivog, mutnog neba.
Zasto mi se cini da dok vece pada
iza svakog coska hladna smrt me vreba.

Lica tvojih ljudi, najmiliji grade
Sad su mracna, haldna. Djavo je medj njima
Sa tvojih ulica mir i spokoj krade.
I nade, osjecam, da sve manje ima.

Nikad vise, nikad neces biti ono
Sto sam prepoznao u djetinjstvu svome
Grad ljubavi, srece...sad je samo bolno
sjecanje
sto osta tu na srcu mome.

Al' iako takav dragi prijatelju
nikad ti ne mogu pozeljeti zlo.
Duboko u sebi jos osjetim zelju
da se opet vratim na tvoje sivo tlo.

Mozda se i nisi mnogo promijenio
Cak sta vise, mozda isti si ostao
A u ocima mojim se svijet izmijenio
Svijet sto je kraj mene ulicama hodao.

Ljudi sto se tobom sada mirno secu
Nanose ti boli, vrijedjaju ti ime
Dok junacki trpis rane i nesrecu
Ja ne mogu cutke da se mirim s'time:
    Moj grad krvari.

Zato kisa stalno mije tvoje lice
Nastoji izbrisat tragove prljave.
Iznad starog krova, put sive ulice
zedno cekas da se kisne kapi jave.

Sve sto tebe boli moje rodjeni brate
Isti su boli u mojoj dusi
Sve rane su ti suzom mojom sprate
Vise ne mogu, jer ponos me gusi.

Previse je suza, bijesa i jada
Da cutat mogu pred tudjinom gnusnim
Il' nas Boze spasi, ili daj da sada
zgazim dusmanina il' krv svoju pustim.

Pa ako prezivim tu borbu krvavu
Boze, ti podari prave srece dane
Nebu moga grada vrati boju plavu
Ne daj da mu iko opet dira rane.

                                                                                                Ddrove 1997