Ponekad se pitamo ko smo i kuda nas zivot vodi.
Neki malo cesce od ostalih. Neki nikada u zivotu.
Oni koji se usude, ponakad zazale. Jedino sto se nekad pronadje je samo saznanje da se smisao, kao i sam zivot mijenja, zeljeli mi to ili ne.Covjek je zivotinja kome je promjena jedina konstanta.Vecina i ne brine mnogo o takvom saznanju. Obuzeti samim sobom,pod plastom individualizma, provuku se godinama bez razmisljanja, i najcesce se probude da razmisle kada je vec kasno.Elem, takvi ocigledno i nisu tema mojih razmisljanja, niti ce ikada procitati vise od mozda dva reda ovog teksta, prema tome, necu ih vise pominjati osim u ovoj uvodnoj rijeci, i mozda u ponekoj pjesmi, ako me naljute dovoljno. Promjena, dakle, je izvor i ovog teksta, i ovog sajta, i mene, kao i vas koji ovo citate. Promjena je tema o kojoj moramo govoriti, jer se prije ili kasnije nadjemo oci u oci sa njom. Od takvih duela zavisi nasa licnost, nasa svijest, i samim tim, nas zivot.Neki od nas govore oruzjem, neki psovkama, neki ne govore nikako, dok neki pisu. Sta ili kako drugi rade, opet nije tema ove stranice. Ja ponekad pisem. Najcesce kada se nadjem u krizi. Posto ne volim da opterecujem prijatelje sa svojim problemima, rijetko kad pricam o njima. Kao da ljudi nemaju dovoljno svojih problema. Mnogi mi kazu da to i nije bas najbolje, i da se kriza moze rijesiti i brze i bolje uz pomoc prijatelja, ali alas; to je valjda promjena koja mi tek predstoji.

Ovaj sajt je u konstantnoj konstrukciji.

Koristite meni za laku navigaciju. Ukoliko imate pitanja ili komentare za bilo sta na ovom sajtu, pisite mi.

Ddrove